Postoji nekoliko nutricionistickih recenica koje smo culi toliko puta da vise ne zvuce kao tvrdnje nego kao prirodni zakoni. "Dorucak je najvazniji obrok u danu" verovatno je najpoznatija. Problem nije u dorucku. Problem je u reci najvazniji.
Problem nije u dorucku. Dorucak moze biti odlican obrok. Problem je u reci najvazniji.
Kada pogledamo randomizovane studije umesto navike i marketinga, nema dobrih dokaza da odrasla osoba mora da jede dorucak da bi odrzala zdravu telesnu masu. Sistematski pregled i meta-analiza objavljena u BMJ-u analizirala je 13 randomizovanih studija i nije pronasla dokaz da dodavanje dorucka pomaze mrsavljenju. U tim kratkotrajnim studijama ljudi kojima je dorucak uveden cak su u proseku unosili vise energije tokom dana, mada su kvalitet studija i razlike medju njima razlog da rezultat ne pretvaramo u novo pravilo tipa "preskacite dorucak".
To je zapravo najzanimljiviji zakljucak: ne moramo da zamenimo jednu dogmu drugom.
Ako se probudite gladni, dorucak ima smisla. Ako trenirate ujutru, imate dug dan ili znate da bez obroka do podneva postajete osoba sa kojom niko ne zeli sastanak, dorucak moze biti veoma praktican. Ako niste gladni do jedanaest, nema poznatog metabolickog alarma koji ce se ukljuciti zato sto niste pojeli tost u prvih trideset minuta nakon budjenja.
Mnogo je vaznije sta jedemo kada odlucimo da doruckujemo.
Slatko pecivo i zasladjen napitak jesu dorucak po satu, ali ne moraju biti posebno zasitni. Obrok sa proteinom, vlaknima, povrcem ili vocem i izvorom masti ima sasvim drugaciju strukturu. Pregledi interventnih studija pokazuju da sastav dorucka, posebno kolicina proteina i da li je hrana cvrsta ili tecna, moze znacajno menjati sitost i apetit kasnije tokom dana.
To je vazno i zato sto se u nutricionistickim studijama cesto mesaju dve stvari. Ljudi koji redovno doruckuju u opservacionim studijama neretko imaju i druge navike povezane sa zdravljem: vise se krecu, drugacije jedu, manje puse ili imaju uredjeniji dnevni ritam. Kada takvu grupu uporedimo sa ljudima koji preskacu dorucak, lako je pripisati dorucku ono sto mozda pripada celom nacinu zivota.
Postoji i nova opsesija vremenom jela. Circadian rhythm i time-restricted eating jesu ozbiljne oblasti istrazivanja i postoje razlozi da vreme obroka moze biti metabolicki relevantno. Ali od toga je dug put do tvrdnje da svi moramo da jedemo isti obrok u isto vreme. Ljudski dan nije laboratorija, a ljudi se razlikuju po radu, snu, treningu, apetitu i navikama.
Zato nam je ideja all-day breakfast mnogo prirodnija od ideje da dorucak ima rok trajanja u 11:00.
Dorucak je ime za vrstu obroka koliko i za sat. Jaja, avokado, ovsena kasa ili granola ne postaju nutritivno besmislene u 14:30 samo zato sto je neko davno odlucio da tada treba da jedemo rucak. Ako ste ustali kasno, imali sastanke celo jutro ili jednostavno zelite jaja popodne, telo ne proverava meni pre nego sto pocne varenje.
To je, naravno, veoma zgodna filozofija za VERA jer dorucak sluzimo ceo dan. Ali nismo je izmislili da bismo opravdali meni. Obrnuto je: meni ima smisla zato sto nam se ne dopada ideja da dobar obrok mora da prati administrativni raspored.
Da li je, dakle, dorucak najvazniji obrok u danu?
Za nekoga danas mozda jeste. Za nekoga nije.
Mnogo je korisnije da najvazniji bude onaj obrok koji smo upravo odlucili da pojedemo dovoljno dobro.