Postoji nekoliko nutricionističkih rečenica koje smo čuli toliko puta da više ne zvuče kao tvrdnje nego kao prirodni zakoni. "Doručak je najvažniji obrok u danu" verovatno je najpoznatija. Problem nije u doručku. Problem je u reči najvažniji.
Problem nije u doručku. Doručak može biti odličan obrok. Problem je u reči najvažniji.
Kada pogledamo randomizovane studije umesto navike i marketinga, nema dobrih dokaza da odrasla osoba mora da jede doručak da bi održala zdravu telesnu masu. Sistematski pregled i meta-analiza objavljena u BMJ-u analizirala je 13 randomizovanih studija i nije pronašla dokaz da dodavanje doručka pomaže mršavljenju. U tim kratkotrajnim studijama ljudi kojima je doručak uveden čak su u proseku unosili više energije tokom dana, mada su kvalitet studija i razlike među njima razlog da rezultat ne pretvaramo u novo pravilo tipa "preskačite doručak".
To je zapravo najzanimljiviji zaključak: ne moramo da zamenimo jednu dogmu drugom.
Ako se probudite gladni, doručak ima smisla. Ako trenirate ujutru, imate dug dan ili znate da bez obroka do podneva postajete osoba sa kojom niko ne želi sastanak, doručak može biti veoma praktičan. Ako niste gladni do jedanaest, nema poznatog metaboličkog alarma koji će se uključiti zato što niste pojeli tost u prvih trideset minuta nakon buđenja.
Mnogo je važnije šta jedemo kada odlučimo da doručkujemo.
Slatko pecivo i zaslađen napitak jesu doručak po satu, ali ne moraju biti posebno zasitni. Obrok sa proteinom, vlaknima, povrćem ili voćem i izvorom masti ima sasvim drugačiju strukturu. Pregledi interventnih studija pokazuju da sastav doručka, posebno količina proteina i da li je hrana čvrsta ili tečna, može značajno menjati sitost i apetit kasnije tokom dana.
To je važno i zato što se u nutricionističkim studijama često mešaju dve stvari. Ljudi koji redovno doručkuju u opservacionim studijama neretko imaju i druge navike povezane sa zdravljem: više se kreću, drugačije jedu, manje puše ili imaju uređeniji dnevni ritam. Kada takvu grupu uporedimo sa ljudima koji preskaču doručak, lako je pripisati doručku ono što možda pripada celom načinu života.
Postoji i nova opsesija vremenom jela. Circadian rhythm i time-restricted eating jesu ozbiljne oblasti istraživanja i postoje razlozi da vreme obroka može biti metabolički relevantno. Ali od toga je dug put do tvrdnje da svi moramo da jedemo isti obrok u isto vreme. Ljudski dan nije laboratorija, a ljudi se razlikuju po radu, snu, treningu, apetitu i navikama.
Zato nam je ideja all-day breakfast mnogo prirodnija od ideje da doručak ima rok trajanja u 11:00.
Doručak je ime za vrstu obroka koliko i za sat. Jaja, avokado, ovsena kaša ili granola ne postaju nutritivno besmislene u 14:30 samo zato što je neko davno odlučio da tada treba da jedemo ručak. Ako ste ustali kasno, imali sastanke celo jutro ili jednostavno želite jaja popodne, telo ne proverava meni pre nego što počne varenje.
To je, naravno, veoma zgodna filozofija za VERA jer doručak služimo ceo dan. Ali nismo je izmislili da bismo opravdali meni. Obrnuto je: meni ima smisla zato što nam se ne dopada ideja da dobar obrok mora da prati administrativni raspored.
Da li je, dakle, doručak najvažniji obrok u danu?
Za nekoga danas možda jeste. Za nekoga nije.
Mnogo je korisnije da najvažniji bude onaj obrok koji smo upravo odlučili da pojedemo dovoljno dobro.
Probajte u VERA — specialty kafeterija i wellness bistro, Nikole Spasića 4, Stari Grad, Beograd.
Doručak u VERA →